Viđam to svaki dan na Linkedinu: mladi ljudi se žale da su poslali desetke, pa i stotine molbi za posao i da su još uvijek nezaposleni. U isto vrijeme poslodavci se žale da je teško naći dobrog radnika. Ako bi svi radili i ako bi svi zapošljavali, što se tu doista događa?
Mjesecima pratim ovu pojavu i mislim da imam jedan od odgovora: mladim ljudima nedostaju baš one vještine za prvi posao koje poslodavci jako vrednuju, a nitko ih sustavno ne podučava na jednom mjestu. Osmislila sam edukaciju kroz koju će mladi prakticirati sve te osnovne vještine za prvi posao, a ovdje želim pričati o uzroku problema i nekim rješenjima.
Kvaka 22: je li teže naći posao bez iskustva ili steći iskustvo bez posla?
Ilustracija: canva
Kao i sa pitanjem da li je starija koka ili jaje, odgovor je sadržan u samom pitanju. Slično kao i s pitanjem tko je “pametniji”, umjetna ili ljudska inteligencija.
Čak i koke, ptice na grani, i Chat GPT znaju zašto je teško naći posao bez iskustva: zato jer poslodavci traže vještine koje se ne stječu formalnim obrazovanjem. Evo što Chat GPT kaže koje su to vještine koje pomažu u većini karijera:
- Komunikacija: sposobnost da se efikasno komunicira s drugima, što uključuje sposobnost aktivnog slušanja, jasnog govora i jasnog i kratkog pisanja.
- Rješavanje problema: sposobnost identificiranja problema i pronalaženja kreativnih rješenja.
- Suradnja: sposobnost efikasnog rada s drugima kao dio tima.
- Prilagodljivost: sposobnost prilagodbe novim situacijama i brzog učenja novih vještina.
- Kreativnost: sposobnost kreativnog razmišljanja i dolaska do novih ideja.
- Liderstvo: sposobnost vođenja drugih i preuzimanja odgovornosti za projekt ili tim.
- Digitalna pismenost: vještina u upotrebi tehnologije i digitalnih alata.
- Emocionalna inteligencija: sposobnost razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama i emocijama drugih.
Ilustracija: canva
Poslodavci također nisu imali prilike učiti sve to u školi ili na fakultetima. Zato i cijene iskustvo. Oni polako postaju svjesni da je sve teže naći mlade talente koji su spremni nakon diplome još nekoliko mjeseci provesti na neplaćenim zadacima, donoseći kave iskusnijim kolegama, ili čekajući bolje prilike negdje vani. Neke zadatke još uvijek ne mogu preuzeti algoritmi.
Mladi su također svjesni arogancije iskustva koje često propušta prilike za učenje i usavršavanje. Nerijetko su mladi stručnjaci razočarani jer poslodavci ne vrednuju njihovo suvremeno znanje, ideje i inovativnost.
Iskusni eksperti, uspješni menadžeri i lideri često nemaju vremena da razvijaju svoje poslovne nasljednike. Neki čak priznaju da ih je strah nove generacije koja je nestrpljiva, nepouzdana i površna.
Izjava “Ne mogu vjerovati da mi pošalje tekst sa pravopisnim greškama!” s druge strane ogledala realnosti u 2023. zvuči kao “Ne mogu vjerovati da se bavi detaljima poput sitnih slovnih grešaka, umjesto da pogleda sadržaj i cjelinu!”
Strah od neuspjeha, naučena bespomoćnost, sindrom uljeza, nedostatak fokusa samo su refleksije nedostatka vještina s početka ovoga teksta: komunikacija, rješavanje problema, suradnja, prilagodljivost, kreativnost, liderstvo, digitalna pismenost i emocionalna inteligencija.
Čak mi se čini da sve to nije karakteristika niti jedne generacije, niti jedne države, niti jednog vremena. Zapravo, jedino što se mijenja kroz vrijeme je tehnološko, ekonomsko i socijalno okruženje.
Što je moguće promijeniti?
Ilustracija: canva
Najteže je mijenjati svoja uvjerenja i ponašanja, ali sve nas to čeka. Djeca koja su rođena 2000. godine više nisu u vrtiću nego traže posao, koliko god to plašilo generaciju koja je fakultete završile prije nove ere (dok je još bilo moguće živjeti offline).
Dobra je vijest da ta generacija dolazi na posao spremna da odgovore traži od algoritama. Loša je vijest da takvi stručnjaci ne znaju procijeniti da li su im algoritmi servirali točan odgovor.
Završavajući obrazovanje u vrijeme pandemije, mnogi su naučili “hakirati sistem” da prođu sve stepenice do diplome. Međutim, mnogi takvi još uvijek računaju na roditelje ili slabo plaćene poslove, umjesto da odluče što će raditi i kako će zarađivati u narednih četrdesetak godina.
Već danas istraživanja govore o tome da većina zaposlenih karijeru i posao shvaća kao nužno zlo, što valjda pojašnjava veliki nivo stresa u vezi s poslom i opća mjesta o jedvačekanju petka.
Istovremeno, tehnološki napredak, globalna povezanost i praktično neograničene mogućnosti tek trebaju biti iskorišteni, ali samo ako nova generacija odbije prihvaćati stare obrasce i naučene šablone o poslu i karijeri.
Što je onda moguće za osobu bez iskustva koja traži prvi posao?
- Učiti i stjecati iskustva, kao i koristiti svaku priliku za gradnju vlastitog profesionalnog brenda. Ne mislim nužno na stjecanje mase pratitelja na društvenim mrežama, nego na CV koji govori o koristi koju netko donosi poslodavcu ili naručitelju posla.
- Hrabro postavljati pitanja. Neke prihvaćene istine više nisu točne, a neke navike možda treba mijenjati.
- Prihvatiti vlastitu nesavršenost kao jedinstvenu vrijednost, a vlastite greške kao lekcije iz kojih se uči. Paralelno s time, prihvatiti vlastiti ego kao rizik i prepreku inovacijama i učenju.
- Odvojiti činjenice od mišljenja, i procijeniti čija mišljenja i stavovi pomažu u rješavanju problema. Odnosno, naučiti procijeniti čija mišljenja ne zaslužuju ni vrijeme ni energiju.
- Naučiti donositi odluke, kao rezultat prethodnih stavki, kao i prihvatiti odgovornost za rezultate tih odluka.
Sve navedeno i mnogo toga više stječe se godinama iskustva, kako na poslu, tako i u životu.
Ilustracija: canva
Želeći da “zipano” iskustvo što većeg broja potencijalnih mentora pretvorim u olakšicu mladima koji tek počinju profesionalni put, skupljam mozaik poruka “mlađima sebi”. Neke od lekcija iz ovog pothvata vrlo su slične listi traženih vještina koje je Chat GPT predložio na početku članka. Na taj su način i odgovor AI-a, i kolektivno ljudsko iskustvo uzajamno ojačali. Upravo je to najbolji način da se odgovori na pitanje s početka teksta, tko je pametniji - AI ili ljudi. Još uvijek, najpametniji su zajedno. Isto kao što su i profesionalne vještine svih generacija najbolje u sinergiji - umjesto u očekivanju smjene koja se još neće desiti.
Kako savladati komunikacijske vještine za prvi posao?
Komunikacija nam je urođena aktivnost. Od prvog plača bebe, preko prvih riječi, osmijeha, pa do virtualne komunikacije, komuniciramo svi, svaki dan.
Zašto se onda profesionalna komunikacija treba učiti?
Zato što je komunikacija kompleksan proces koji podrazumijeva kodiranje, dekodiranje, smetnje i slušanje. Nedavno istraživanje ukazalo je na problem da polovina mailova ne bude shvaćena na pravi način. Ako to pomnožimo s brojem primljenih poruka i podijelimo s brojem izgubljenih sati, možemo zaključiti koliko godina na poslu lutamo u bespućima zabune, neznanja i pogrešnih pretpostavki. Život je kratak, i te je godine bolje provesti na plaži ili na zabavi s prijateljima.
Kako naučiti komunikaciju? Slušanjem i praksom i na svojim i tuđim pogreškama.
Kako naučiti rješavanje problema na prvom poslu?
Problemi zapravo imaju pogešno ime i predznak. Trebaju nam godine iskustva da naučimo točan naziv ove pojave: život.
Na prvom poslu, prvi “problem” bit će susret s očekivanjima, predrasudama i emocijama (OPE). Prvo će to biti naša očekivanja, predrasude i emocije, a vrlo brzo ćemo ih multiplicirati - svakim danom i sa svakim novim kontaktom. Svatko će donijeti svoje OPE i gotovo je sigurno da će se njihov nivo, intenzitet i oblik mijenjati iz dana u dan, možda i iz sata u sat.
Kako ćemo naučiti da probleme na poslu prepoznamo, definiramo i nađemo rješenja? Učenjem na malim problemima, prihvaćajući pogreške kao svoje saveznike, i ponavljajući lekcije na većim “problemima”, sa sve manje straha od nepoznatog.
Gdje se uči suradnja za prvi posao?
Svatko će se rado sjetiti igara iz djetinjstva, bez obzira jesu li to bile timske, sportske ili virtualne igre.
Na poslu ćemo od prvog dana suradnju prihvatiti kao obavezu umjesto kao igru. Šteta, jer se sposobnost traženja i prihvaćanja podrške drugih može naučiti lakše ako je prihvatimo kao igru.
Ako suradnju učimo kroz igru, a poslovne rezultate prihvatimo kao zajednički cilj ekipe, razvijamo sposobnost koja kroz karijeru sigurno dobro dođe.
Otkud dolazi sposobnost prilagodljivosti i kako se to može naučiti?
Ljudi koji su danas na vrhuncu karijere učili su činjenice koje danas možda više ne vrijede. Mnogo nas učilo je vještine koje su danas beskorisne. Ipak nas je život naučio vještini koja je ljudsku rasu kroz evoluciju pretvorila u superiornu: vještinu prilagodbe.
Svijet se mijenja svaki dan i naša sposobnost da nove situacije prihvatimo, a nove vještine naučimo je potrebnija na poslu više nego ikad. Već je postalo dosadno ponavljati da će djeca koja danas idu u školu imati zanimanja koja danas ne postoje.
Kako naučiti ovu vještinu? Prihvaćajući promjenu kao saveznicu, učiteljicu i mentoricu. Slaveći mogućnost pogreške kao novu avanturu: u početku u sigurnom okruženju, a kasnije i puno hrabije.
Postoji li škola kreativnosti za prvi posao?
Kreativnost je još jedan pojam kojeg često pogrešno tumačimo i stavljamo mu pogrešnu etiketu. Ja sam cijeli život mislila da su kreativci ljudi poput genijalnih umjetnika čija djela žive duže od njih. Tek nakon mnogo vremena na poslu shvatila sam da kreativnost zapravo znači svaki mali korak kojim poboljšavamo ono što postoji. Ako nađemo prečicu, olakšanje ili jednostavniji put - i ako pri tom ne štetimo nikome - to je kreativnost koja svijet čini boljim.
Kako naučiti kreativnost? Postavljajući pitanja bez očekivanja točnih odgovora. Nudeći odgovore bez očekivanja da budu točni. Eksperimentima i hrabrošću. Malim koracima i još manjim pomacima.
Jesu li liderske vještine potrebne na prvom poslu?
Kao djevojčica nisam dopuštala da mi netko kaže da nešto nije za djevojčice. Ipak nisam ni pomišljala da budem lider (niti liderica) bilo koje vrste. Nisam bila svjesna da odgovornost koju sam učila od malih nogu zapravo predstavlja glavni sastojak liderstva.
Kako dakle naučiti te, tako tražene, liderske vještine koje će roboti tako teško preuzeti? Učenjem da prihvatimo odgovornost i za vlastite odluke i za njihove rezultate (da ne kažem posljedice).
Mladi stručnjaci koji prihvate odgovornost za svoje greške, koji prihvate svoju nesavršenost i koji hrabro postavljaju pitanja kad nešto ne znaju ili ne razumiju, razvijaju svoje liderske vještine. Nije lako, ali je vrijedno. Uči se od prvog dana i traje cijeli život. Uči se promjenom paradigme - prihvaćanjem “misije moguće” - malim koracima. Super moć stjeće se prihvaćanjem malih odgovornosti, za svoj život, svoju budućnost i svoj uspjeh, bez očekivanja dužnosti drugih da prihvate odgovornost. Uči se dragocjena i vrijedna vještina, osobina i stav.
Da li je moguće savladati digitalnu pismenost za prvi posao?
Ilustracija: canva
Djeca u vrtiću danas imaju više digitalnih vještina od nekih menadžera. Vještine koje će se tražiti danas i u budućnosti uključuju vještine da robote i algoritme prihvatimo kao olakšice, a ne kao prijetnju.
Digitalne vještine za prvi posao bit će i sposobnosti da drugim kolegama olakšamo savladavanje digitalnih prepreka. Dodatne sposobnosti uključit će kritičku procjenu točnosti i korisnosti svega što nam roboti i algoritmi serviraju - od vijesti, marketinga i stavova.
Kako se uče ove vještine? Praksom i životom, igrom i kroz zabavu.
Gdje je škola emocionalne inteligencije i da li nam je potrebna na prvom poslu?
Ilustracija: unsplash
Ako razumijemo da nas emocije, instinkt i podsvijest vode kroz život, shvatit ćemo i koliko je bitno savladati njihov “jezik”. Bez obzira kojom profesijom se bavimo, na kojem jeziku komuniciramo, odnos s drugim ljudima uvelike olakšava ili otežava svaki posao.
Kako savladati vlastite strahove, sram ili ljutnju? Kako ih suočiti s emocijama drugih na poslu? Za početak, razumijevanjem, a kasnije malim koracima i vježbom.
Iako je teško, razumijevanje i upravljanje emocijama još je jedna od super moći za svaku karijeru, od prvog dana na poslu. Kao i sa svim drugim super-moćima, i za ovu važi isto pravilo: malim koracima, vježbom, i pogreškama.
