Mirela Španjol poslovna je konzultantica, business coach i praktičarka transakcijske analize. Surađuje s menadžerima i poduzetnicima kojima coachingom i edukacijama pomaže unaprijediti život i ostvariti puni potencijal. Prije 18 godina osnovala je svoju tvrtku Ciceron komunikacije. S Mirelom smo razgovarali o poznavanju same sebe, poučavanju, promjenama i tome što to doista znači ostvariti svoj maksimalni potencijal.
Tvoja nova edukacija “Moj business autoportret” omogućuje polaznicima da uvide što ne vide sami, a svi drugi vide. Kako točno ti pomažeš da se dogodi taj moment kad doista progledamo?
Posao coacha je da pomaže klijentu u osvještavanju onoga što nam je često u „mrtvom kutu“.
Ne vidimo, jer sami sebe ne analiziramo. Prihvaćamo svoje karakteristike i navike, a da ih ne propitujemo. Nitko nam prije nije postavio takva pitanja kojima ulazimo u svoj podsvjesni um s namjerom da se preispitujemo.
Coaching je uzbudljiv proces samoosvještavanja, razmišljanja, kopanja po nekim neistraženim dijelovima sebe i dolaženja do uvida koji su ponekad teški, ali tako oslobađajući.
To je istraživački posao za svakog pojedinca koji se u njega upusti, a coach je tu da svojim tehnikama i alatima pomogne u tom zajedničkom istraživanju.
Da bi se promjena dogodila, rekla si da trebamo biti spremni mijenjati se. Što je tebi osobno najviše pomagalo da poželiš promjenu, da postaneš spremna na nju?
Obično se promjena događa iz dva razloga:
Prvo, kao rezultat dugotrajnog nezadovoljstva svojim životom, umora, osjećaja praznine ili nedovoljnog korištenja vlastitih potencijala.
Onda čovjek u jednom trenutku shvati da samo on može i mora pokrenuti promjenu.
Drugi način je da promjena dođe neželjeno, izvan naše kontrole, npr. bolest ili razvod koji nismo mi inicirali.
Kod mene je bilo ono prvo. Negdje u mojim četrdesetima shvatila sam da ne živim sasvim ispunjenim životom, niti privatno ni poslovno. Dala sam otkaz na sigurnom poslu, osnovala firmu, promijenila način života, posvetila se sebi i onome što ja želim, a ne onome što okolina od mene očekuje. Ignorirala sam sva kočenja iz okoline koja se protivila promjeni, a prije 4 godine i razvod je bio posljedica te moje transformacije i osobnog razvoja.
Ovaj posao rezultat je moje strastvene predanosti osobnom razvoju i želje da i drugim ljudima u tome pomognem.
Neprekidno se educiram, a od nedavno sam i praktičar transakcijske analize, pa moji novi programi sadržavaju i alate ovog sjajnog terapeutskog pravca.
Naučila si prihvatiti neke svoje osobine poput pretjerane marljivosti i oslanjanja isključivo na sebe. Tako si opstala do sada, ali to može biti i prepreka. Kako danas gledaš na te svoje osobine?
Uf, da. U transakcijskoj analizi to zovemo driveri.
Driveri su naši unutarnji pokretači nastali u najranijoj dobi kao naše nesvjesne odluke o tome kako najbolje preživjeti. Oni uključuju našu prilagodbu i uvjerenja da ćemo na taj način biti prihvaćeni, cijenjeni, voljeni…
Imala sam djetinjstvo u disfunkcionalnoj obitelji i moja odluka da sve moram sama donesena je u najranijoj dobi jer se tada nisam imala na koga osloniti. U školi je marljivost općeprihvaćena vrlina, a znanje resurs.
Nesumnjivo je da su to karakteristike koje su me dovele do poslovnog uspjeha u poduzetništvu.
No, svaki drive ima i svoju mračnu stranu. Npr. smanjena sposobnost delegiranja, preuzimanje previše obaveza na sebe, nošenje i svojih i tuđih tereta, burnout, preopterećenost…
Sad znam prepoznati trenutak kada moj drive prelazi u moj teret i zaustavim se. Bude mi nekad na vrh jezika da kažem „ja ću“, a onda se ugrizem za jezik i odem na kavu. ;-)
(Iz Mireline privatne arhive)
Riječ „Odmor“ upisujem u kalendar kao i sve druge obaveze. ✔️
Može li odbijanje da se promijenimo također biti pozitivna stvar, s više koristi nego mana?
Mijenjati se treba samo onda kad nam ta promjena donosi kvalitetniji život. Ne moramo se na silu mijenjati.
No, ponekad se moramo mijenjati ako naša okolina, ljudi koje volimo, obitelj ili poslovna sredina zbog toga pati.
Znam reći: ako ti jedna osoba da feedback da bi se trebao mijenjati - zanemari. No, ako ti samo dvije osobe kažu istu stvar, npr. da loše ili agresivno komuniciraš, onda je vrijeme za reakciju.
Trebaš shvatiti zašto te ljudi tako doživljavaju, jer je to sigurno neka tvoja obrana. Nakon toga se trebaš potruditi da radiš na tome. Inače ćeš tvrdoglavim ustrajanjem na status quo situaciji izgubiti ljude do kojih ti je stalo (ili čak posao).
S druge strane, ne trebamo mijenjati našu autentičnost oponašanjem drugih.
Mi smo jedinstveni takvi kakvi jesmo, i one naše karakteristike koje nikog ne ugrožavaju, a dio su našeg identiteta, trebamo zadržati, poput energičnosti u komunikaciji, marljivosti, asertivnosti, introvertiranosti… Sve dok to ni nama ni drugima ne stvara problem, ne koči nas ili ograničava.
Iako si poduzetnica i coach, za sebe kažeš da si prvenstveno učiteljica. Možeš li opisati moment u kojem si to shvatila i kako se to odrazilo na tvoju karijeru?
Uhvatim ponekad sebe kako u odnosima koji nisu poslovne prirode, savjetujem i kad me se ne pita, jer jednostavno imam potrebu dijeliti znanje.
Dugo godina radila sam kao profesor njemačkog jezika u školi stranih jezika i vjerojatno mi je podučavanje ušlo pod kožu. Kad su moji sinovi bili mali, nisam im mogla objasniti čime se bavim drugačije nego učiteljica za odrasle. Uostalom, to je i prijevod life coacha - životna učiteljica.
Predivan je to poziv s kojim se lako mogu identificirati, više nego s ulogom poduzetnice.
Poručuješ poduzetnicama da ne čekaju da završe još jednu edukaciju da počnu novi projekt. Možeš li opisati sebe u jednoj takvoj situaciji, kad si čekala, a nisi trebala?
Evo i ovaj Moj Business Autoportret program mogla sam pokrenuti puno ranije.
Moje životno i poslovno 18-godišnje iskustvo u radu s top menadžerima najvećih kompanija sigurno je sjajna osnova za ovakav integrirani program.
Ali, čekala sam još da dobijem certifikat transakcijske analize. Iako me nitko nikad nije pitao za diplome i certifikate, a imam ih pun folder. 🤭
Eto, volim i formalno obrazovanje.
Što tebi znači izjava: “Postigla sam svoj maksimalni potencijal”?
To znači da si ti zadovoljna s tim što si postigla.
To što netko drugi misli da možeš više i bolje - nije tvoj maksimalni potencijal. Nego upravo ono što ti smatraš da je, s čim si zadovoljna, što u tebi ne stvara osjećaj propuštanja nečega ili žaljenja.
To može biti i odustajanje od karijere i odluka biti doma s djecom. Ako te to ispunjava, onda imaš pravo reći: ‘To je moj maksimalni potencijal’.
Što je sljedeći veliki milestone u tvojoj karijeri kojem se veseliš?
Imam 58 godina i skoro 35 godina radnog staža. U tim godinama i s takvim iskustvom ne težim ni za kakvim velikim koracima.
Ovo je vrijeme okretanja svojoj unutrašnjosti, introspekciji, davanju drugima i dijeljenju s drugima. To znači da me ne privlači širina, nego dubina.
Samo što se ona (dubina) ne vidi izvana. Rad s ljudima jedan na jedan i postizanje dubokih uvida ne vidi se izvana kao uspjeh ili korak.
A u stvari, zaroniti je puno teže nego zakoračiti. Jer, tek u zaronu je promjena 🌊. Deep blue je stoga moja budućnost. ;-)
