Silvija Podoljak je EMCC EIA certificirani Coach Practitioner, trenerica poslovnih vještina i Intuitive & Success coach. Kao poslovna trenerica drži treninge i edukacijske programe iz područja komunikacija, javnog nastupa i medija za koje se specijalizirala u Ciceron komunikacijama.
Zanimalo nas je što doista funkcionira kod podučavanja o komunikaciji i javnom nastupu, kako su se edukacije mijenjale s vremenom i što pomaže kada mislimo da moramo sve znati i biti savršeni.
Učiš ljude kako boljom komunikacijom, između ostalog, izbjeći konflikte na poslu. Što tebi doista funkcionira u edukaciji, to jest kako ljude doista nauče bolje komunicirati?
Iako nas u školi nikad nisu učili kako učinkovito komunicirati, gotovo svi mislimo kako znamo komunicirati. To što mislimo da znamo, nažalost, ne znači da zaista znamo komunicirati, već da se, eto, samo - sporazumijevamo.
Danas sve više organizacija svojim zaposlenicima organizira ovakve radionice nakon kojih polaznici sve naučeno mogu odmah primijeniti u svojoj svakodnevnoj komunikaciji s kolegama, klijentima, partnerima ili djecom.
Naime, komunikacijske vještine obuhvaćaju niz alata koje koristimo nesvjesno i naučeno, ali bez da ih znamo svjesno koristiti u svojoj komunikaciji.
Tako polaznici na edukaciji prvi put stave fokus npr. na aktivno slušanje (što ono jest, što nije), zašto i kako aktivno slušati, kada to ipak nije dobra ideja i slično.
Tu se vrlo često odmah otvore neke lampice, npr. kako često prekidamo druge u govoru. I samo ta činjenica instant osvještava. Nakon tog trenutka, veliki dio polaznika odluči više ne prekidati sugovornike ili se zaustaviti kad požele prekidati. Svakako su svjesniji, smanjuju tu naviku i stavljaju fokus na aktivno slušanje. Bez obzira govorimo li o liderima, menadžerima ili modernoj Z generaciji, najmlađoj na tržištu rada.
Kvalitetna i svjesna komunikacija čini naše odnose boljima, a time i naš život ispunjenijim. Naša komunikacija se svjesno mijenja.
Ako se dotaknemo konflikata, zbog čega često polaznici dolaze, tu se tek događa promjena. Kroz edukaciju učimo da ne moramo na svaku situaciju impulzivno reagirati, već da možemo odgovoriti.
Kada odgovaramo, umjesto da impulzivno reagiramo, tada je to promišljeno, mudro i s puno manje emocija.
Isto tako, svi želimo znati kako reagirati u kriznim i stresnim situacijama. Posebno kad nas preplave emocije. Osobno, najdraže su mi priče polaznika koji nakon edukacije kažu da će od sad:
- biti asertivniji i obazriviji,
- znati zauzeti se za sebe u nekom odnosu,
- više aktivno slušati,
- misliti o svojoj neverbalnoj komunikaciji,
- postavljati više pitanja i
- općenito, biti ugodniji sugovornik.
Mislim da je to najveća nagrada treneru, posebno kad napravimo follow up ili ih sretnem na nekoj drugoj edukaciji i kad kažu ‘od te edukacije primjenjujem to i to’. Tu se zaista događaju promjene.
Podučavanje komunikacije nekad i sad: postoje li neke razlike kako smo nekad učili komunicirati, a da to više ne funkcionira ili se više ne prakticira?
Sve se mijenja oko nas. Naravno da se s vremenom mijenjao i naš način komuniciranja.
Tehnologija je ubrzala proces komunikacije. Ako se samo sjetimo da nekad u naše vrijeme nije bilo niti fiksnog telefona, a danas u jednom video pozivu možemo gledati ljude s različitih strana svijeta u isto vrijeme - to je već velika promjena.
Nekad smo podučavali samo poslovnu pisanu komunikaciju.
Danas podučavamo:
- kako voditi uspješne prodajne razgovore kroz video pozive ili
- bankare da klijentima nude svoje usluge online ili
- kako pripremati online radionice i sastanke ili
- kako u custumer care centru raditi na komunikaciji sa zahtjevnim klijentima...
Često na treninzima imamo i polaznike iz organizacija s kojima radimo na njihovoj učinkovitoj pisanoj komunikaciji unutar organizacije putem Slack aplikacije ili Whats Up-a.
Mijenjaju se ljudske potrebe, tehnologija, način rada, pa i naša ponuda edukacija s time.
Kad govorimo o ljudskoj komunikaciji, nešto što se posljednjih godina baš traži su vještine asertivne komunikacije. Želimo naučiti kako se zauzeti za sebe, kako tražiti povišicu, kako reći ne ili kako da, a da drugu stranu ne povrijedimo, ipak ostanemo svoji i izrazimo svoje mišljenje.
Nekad ranije u organizacijama nismo ni imali mogućnost zauzimati se za sebe ili reći ne. Danas se to s novijim generacijama mijenja.
U skladu s tim, mijenjamo se mi treneri, mijenjamo i treninge i prilagođavamo sve ovom modernom vremenu i potrebama na tržištu.
Koja jedna poslovna funkcija ili zanimanje po tebi danas ima najhitniju potrebu za edukacijom iz poslovne komunikacije?
Vjerujem da je u svim zanimanjima danas važna komunikacija. Važno nam je zauzeti se za sebe. Važno nam je kako ćemo reagirati u konfliktu. Kako dati feedback i kako ga primiti. Jesmo li spremni primiti konstruktivnu povratnu informaciju od nadređenog, kolege, partnera?
To je, zaista, rad na sebi.
Često imam priliku u treninzima i coachingu vidjeti pravu potrebu za znanjem kako komunicirati. Bez obzira dođu li klijenti da traže bolju plaću, ili su promijenili svoju menadžersku poziciju ili samo uče javno nastupati i prezentirati, prodavati, pregovarati.
Komunikacija s drugima čini naš život, a odnosi ga čine kvalitetnim ili nekvalitetnim.
Zato nam je posebno važno da kvalitetno komuniciramo s ljudima s kojima smo okruženi. I dobro je prepoznati kakvim komunikacijskim stilom ljudi oko nas komuniciraju da ga znamo prepoznati, odgovoriti na njega i izraziti svoje mišljenje.
Svako zanimanje zahtijeva dobru komunikaciju. Ako bih nekoga posebno isticala, mogla bih reći da su to mlađe generacije u bilo kojoj industriji. Te generacije su odrasle s mobitelom u ruci, s vrlo kratkom moći fokusa i koncentracije te im komunikacijske i uopće društvene vještine nisu jaka strana.
Ako ulazimo u industrije, opet najviše upita dobivamo upravo iz IT industrije. Možda je razlog tome što se međusobno ne razumiju različiti stručnjaci ili odjeli na sastancima, u radu na projektima, u kontaktu s kupcima...
Zatim, u posljednje vrijeme to je i medicinsko osoblje i farmaceuti jer se susreću s nestrpljivim i zahtjevnim pacijentima. U ovoj industriji pacijentima nedostaje informacija o njihovom stanju, dok medicinskom osoblju nedostaje vrijeme, uz funkcioniranje pod stresom.
U jednom intervjuu rekla si da ti je kod straha od javnog nastupa pomogla samosvijest da ne moraš sve znati i biti savršena. Kakav je tvoj stav prema savršenosti danas?
Moram priznati da je moj unutarnji pokretač upravo ‘budi savršena’ i da mi ponekad služi, ali što sam starija - sve manje.
Osvještavanje da ne postoji savršeno, da nitko nije savršen pa niti ja, mi je pomoglo - djelomično. Ali da neki zadatak, projekt ili situaciju ne rješavam jer se bojim da neće biti savršena – to si ne mogu dozvoliti.
Ovdje je važna samosvijest – osvijestiti da je bolje završeno, nego savršeno.
Ako čekamo savršeno, to nikada neće biti. Ali završeno, e tu već imamo prostora za razvoj. Tako je i u javnom nastupu. Naravno da se trudim biti što bolja, s obzirom na publiku koja me u tom trenutku sluša.
Ono što je mučilo mene, a tako i velik dio naših polaznika, je uvjerenje da moram znati sve.
Što ako me netko nešto pita što ne znam? Ništa. Postoji niz rečenica koje možemo izreći da bismo asertivno odgovorili sugovorniku.
No, u ovom poslu jedna od najvažnijih stvari je samopouzdanje. Koliko znaš o temi o kojoj pričaš? Vjerojatno znaš puno više od publike koja te sluša. S razlogom si dobila ili dobio svojih 20 minuta ili mjesto na panelu.
Često zaboravimo da nas ljudi traže i odabiru i da si sami nekad moramo potvrditi da smo vrijedni i da zaslužujemo. Smatram da na takve situacije treba gledati s malo više ljubavi prema sebi. U redu je da ne znamo sve.
S druge strane, tko trenutno u prostoriji zna više od vas o vašoj temi?
Nedavno ste u Ciceronu pokrenuli novi video podcast, ‘Nitko kao ja’, što predstavlja novi format javnog nastupa za tebe - vjerujem i novi izazov. Možeš li podijeliti s nama neke te izazove?
Ciceronov podcast „Nitko kao ja“ potpuno je novo iskustvo u javnim nastupima, uopće. Nekad sam vodila emisije, moderirala razne događaje i to su sve bili intervjui ili moderiranja gdje je bilo potrebno pripremiti pitanja za goste. I to je bilo to.
Za formu podcasta potrebno je drugačije koncipirati emisije jer osobe u podcastu razgovaraju o određenim temama. Kod nas su to edukacije i osobni razvoj, motivacija, leadership i slično.
Naš posao u Ciceronu je između ostalog i priprema za javne i medijske nastupe. Priprema je 90% posla, kao i u svakom nastupu.
Snimanje podcasta zahtijeva jedan novi set vještina. Prije svega, naši gosti moderni su lideri iz svijeta poduzetništva i vodećih korporacija. Kada ih pozovemo u podcast, imamo s njima jedan prijateljski odnos i dublje poznanstvo, kao i poznavanje industrije iz kojih dolaze.
U trećoj epizodi podcasta ‘Nitko kao ja’ gošća je bila Kristina Ercegović. Kristina je bila gošća i na Eduza Showu.
Prije snimanja napravimo pripremu tema oko kojih ćemo razviti razgovor. U tom dijelu ih ohrabrujem, osnažujem i dajem vjetar u leđa, jer nikome od njih nije lako stati ispred minimalno tri kamere i govoriti kao da tih kamera nema.
Osim toga, kod video podcasta, tu je i scena koju iznova pripremamo za svako snimanje i koja daje dodatni šarm cijelom podcastu.
Nakon podcasta uvijek ostanemo i popričamo o tome kako je bilo, što smo sve dotakli i jesmo li rekli planirane ključne poruke.
Ono što je meni kao voditeljici podcasta važno:
- da je gostima gostovanje bilo jedno ugodno i pozitivno iskustvo,
- da gostima damo hrabrosti da se odazivaju na sljedeća gostovanja,
- da doseg podcasta bude do njihove i naše publike,
- da kroz podcast dobijemo organsku promociju, a najviše
- da naša publika dobije inspiraciju i motivaciju u svakoj epizodi iznova.
Nakon toliko održanih vlastitih javnih nastupa sigurno i dalje nastojiš biti još bolja. Što sve radiš i kako se ti educiraš na tom polju?
Moje učenje je svakodnevno od kad znam za sebe i moram reći da ne postoji dan bez nekog oblika učenja: poslušam neki podcast, pročitam dio knjige, poslušam predavanje, posjetim neki događaj ili slično. Puno čitam i slušam audio knjige.
Osobni razvoj mi je prioritet u životu i svaku svoju izazovnu ili bolnu situaciju okrećem tako da učim iz nje i da mi služi za rast.
Uz to sam često i na profesionalnim edukacijama koje odmah primjenjujem u poslu. Ali učim i iz svakodnevnih situacija pa i njima redovito oplemenjujem svoje coachinge i svaki novi trening.
Slušam druge ljude, slušam njihove priče, osvještavam svoje priče, generiram ih sve više, posebno kad znam da će mojim polaznicima dati neki novi pogled na određenu temu.
Najveća vrijednost svakog edukatora, trenera ili coacha je koliko on sam ulaže u sebe i svoje znanje i koliko onda to znanje može i zna prenijeti na klijente.
