Eduza Show dvotjedni je video podcast u kojem Višnja Željeznjak, kreatorica Eduze, intervjuira zanimljive i inspirativne ljude s kojima priča o tome kako osmisliti, kreirati, promovirati i održati izvrsne poslovne edukacije. Pretplatite se na Eduza Show na Youtubeu.
U treću epizodu Eduza Showa došao nam je Emanuel Blagonić, dizajner koji radi s klijentima širom svijeta, od malih obiteljskih tvrtki do globalnih korporacija. Webovi i aplikacije koje je Emanuel dizajnirao danas koriste milijuni ljudi. Jedan je od pionira pokreta za razvoj web standarda u Hrvatskoj, aktivan član domaće zajednice stručnjaka koji se bave kreiranjem boljeg razumijevanja procesa dizajna, te veliki promotor WordPressa i otvorenog koda.
Emanuel educira klijente i kolege koliko god je to moguće, a jedan od njegovih edukativnih programa, "Znanje za budućnost", iskoristili smo kao podlogu za treću epizodu Eduza Showa pod nazivom "Sponzorstvo kao model financiranja poslovnih edukacija".
Emanuela možete pronaći online na:
Pogledajte video
Sadržaj video intervjua
- Predstavi nam sebe i svoj edukativni program 'Znanje za budućnost' kroz koji si održao i više od 12 radionica u 12 gradova.
- Možeš li spomenuti neke gradove u kojima si bio?
- Ispričaj nam kako si došao do sponzora svojih radionica?
- Koji ti misliš da je bio razlog da su te ti sponzori kontaktirali?
- Da li si unaprijed imao neki medijski / sponzorski kit kad ti je pristupio prvi sponzor, ili si to napravio naknadno nakon što su ti oni pristupili?
- Da li dolazak jednog sponzora privlači dolazak i drugog, i trećeg...?
- Što bi preporučio tvrtkama koje razmišljaju da budu sponzori, kako da dođu do promotora njihovih brendova?
- Rekao si da su ti pristupale tvrtke i nudile da nastupaš u njihovo ime. U inozemstvu je to normalno, da li misliš da bi tako nešto moglo zaživjeti u Hrvatskoj, da li toga može biti više?
- Da li bi sponzorstvo moglo biti dobar model za ovo Novo Normalno, i može li se takav model preseliti u virtualne sfere?
- Online kanal ima svoje izazove.
- Što bi preporučio nekome tko još nema značajan osobni profil, kako bi mogao iskočiti i doći do sponzora? Što bi ti sam poručio sam sebi u mlađim danima?
- Nema puno kratica do sponzorstva: ili networking, ili biti dobar prodavač svoje ideje, ili biti uporan?
- Kako networkati u doba korone?
- Zašto je dobra organizacija edukacije ključna?
- Koliko je ljudi prošlo kroz sve tvoje putujuće radionice?
Izdvajamo iz epizode
"Za dobiti sponzorstvo nužna je prethodna vidljivost u zajednici. Najvažniji je networking."
Transkript video epizode
Tko je Emanuel Blagonić, front end developer i dizajner?
E: Ćao Višnja. I pozdrav svima. I zapravo ti je dobar ovaj uvod. Ne kužim, zapravo ja imam tremu, a ne ti.
Ja sam Emanuel Blagonić, bavim se dizajnom sad već - uvijek moram razmisliti - sad već 18 godina, znači od 2002-2003. godine. Trenutno radim kao front end development slash dizajner slash WordPress development, nešto malo. Većina ekipe me doživljava kao WordPress developera, što nisam. Ali, eto, nekako sam s vremenom i taj dio naučio, i dosta mi dobro ide, tako da i to znam ponekad odraditi.
O Emanuelovim radionicama
E: Ono zbog čega si me ti nazvala moja je serija radionica Znanje za budućnost. Poanta tih radionica zapravo je bila da napravim jednu i drugu radionicu u 12 različitih gradova.
Jedna radionica bila je namijenjena svima koji trebaju web stranicu i ne znaju gdje krenuti, kako početi. Na toj radionici praktički učim kako komunicirati s agencijama, koji su sve elementi web stranice, na što sve trebaju paziti kada izrađuju web stranicu da bi ta web stranica zapravo bila kvalitetna i da bi radila ono osnovnu funkciju koju bi web stranica trebala imati. Dakle, da je to neka prodaja ili promocija sebe, usluga tvrtke, proizvoda i tako dalje.
Druga radionica - sad već ima dvije godine kako sam najavio te radionice - bila je ideja da iskoristim svoje plaćene radionice koje sam radio kao cjelodnevnu radionicu u Zagrebu, i da ih nekako komprimiram koliko god je to moguće u dva sata.
Druga radionica je bila namijenjena svim freelancerima, malim agencijama koje rade s klijentima iz Hrvatske i svijeta. Na toj radionici na neki način pokušavam ljude naučiti sve one stvari - i kroz moje greške koje sam imao u ovih osamnaest godina što se bavim webom i dosta dugo agencijskim poslom - da ih naučim kako prepoznati te nekakve pogreške.
Na primjer, kako reagirati, da im pokažem da nije sve toliko strašno kao što se nekad čini, da ipak treba biti jako oprezan kada se radi web, ali i bilo kakva druga stvar za naručitelja - to može biti veb, može biti nekakva web aplikacija, to može biti mobilna aplikacija, mobilni dizajn, i tako dalje.
Poanta je te druge radionice da kroz nekakve konkretne primjere iz moje poslovne povijesti ukažemo kako reagirati u nekim situacijama, kako napraviti ponudu, što napraviti u slučaju da klijent odluči ne platiti ponudu, kako izbjeći te stvari, kako izbjeći nekakve komunikacijske probleme s klijentom koje smo svi imali, gdje klijent traži puno više nego što može dobiti, odnosno traži i utječe na vašu kreativnu slobodu, i onda ne možete napraviti ono što ste angažirati da napravite. Tako to je bio neki fokus zadnjih - recimo dvije godine - s tim besplatnih radionicama.
Međutim, to je bila neka generalna ideja - 12 radionica u 12 gradova - na kraju da nas nije korona spriječila, do ovog trenutka bih prošao već 20 gradova. Mi smo se zapravo zaustavili na 12 gradova. S time da smo u Splitu imali dvije radionice, tj. tri radionice, u svakom gradu smo radili uvijek po dvije radionice. Jedna je bila takva da je bila namijenjena svima, a druga je bila ona koja je bila namijenjena profesionalcima, freelancerima, manjim agencijama i tako dalje.
S time da, kada su ljudi došli na prvo radionicu, često su znali ostati na drugoj radionici jer im je način predavanja i način komunikacije s polaznicima bio zanimljiv, pa jednostavno bilo im je zanimljivo ostati na drugoj radionici.
Gradovi koje je Emanuel posjetio
V: možeš li spomenuti neke gradove u kojima si bio - ako se ne varam bio si izvan Hrvatske ili si barem planirao?
E: Planirao jesam ići izvan Hrvatske, nažalost do toga još nismo došli. Planirao sam ići u Bosnu i Hercegovinu i u Srbiju i nekako, bojim se da je glavni razlog zašto nisam išao izvan Hrvatske jednostavno nedostatak vremena.
Organiziranje radionica uz standardni posao iziskuje jako puno vremena, bez obzira što se ta radionica ponavlja.
Evo primjer. Znači radionice traju u pravilu 90 do 120 minuta. Ako radite dvije radionice dnevno, ono to je 4 sata s nekim pauzama između. Morate se za ta četiri sata pripremiti, a ja sam cijelo vrijeme dok sam radio radionice, praktički radio. To je funkcioniralo tako da bih ja navečer krenuo na primjer iz Pule do svog prvog grada. Onda bih tamo prespavao, odradio bih osam sati klijentskog posla do negdje 15:30, i nakon toga u 16:00 bi krenula prva radionica, u 18:00 druga, i tako dalje. I to je onda jako jako naporno, tako da nije bilo moguće ići izvan Hrvatske.
U Hrvatskoj smo praktički prošli kompletnu obalu. Razlog zbog čega smo išli prvo na obalu je taj što su radionice bile prvo krenule u proljeće, i onda smo praktički morali koncipirati radionice da prvo pokrije obalu prije nego što krene sezona.
I onda smo na jesen krenuli u Slavoniju, a već na obali smo prešli: Zadar, Šibenik, Split, Korčulu, Dubrovnik, Pulu, nadam se da nisam nešto zaboravio.
U Slavoniji smo prošli Osijek, Slavonski Brod, Vinkovce, Vukovar...
Bilo je jako jako puno gradova i ono što nam je ostalo za ovu godinu - ali nas je korona spriječila - to je bio sjeverozapadni dio Hrvatske, dakle Zagreb, Varaždin, Čakovec, Bjelovar, Karlovac, Samobor.
Bilo je još nekoliko gradova u u igri, gdje smo trebali doći, ali na kraju nismo uspjeli doći, vidjet ćemo sad što će biti dalje.
U svakom slučaju, bilo je to jedno nezaboravno iskustvo jer s jedne strane, logistički kada sve to radite, ima dosta velikog troška i za putovanje. U većini slučajeva sam putovao, kad sam god to mogao, autobusom, u nekim slučajevima sam putovao svojim autom, u nekim slučajevima avionom.
Primjer za to vam je recimo: išao sam na avion Pula-Zadar koji je direktna linija, onda Zadar-Split autobus, pa Split-Dubrovnik autobus, i onda Dubrovnik-Zagreb-Zadar-Pula avion, čisto da se mogu vratiti na vrijeme u Pulu, da mi posao ne pati.
I ono što je najvažnije od svega je to da klijenti zapravo nisu osjetili da sam ja manje produktivan, jer sam cijeli svoj posao posložio na način da mogu raditi od bilo gdje.
V: Wow, stvarno - u biti, bio si hrvatski digitalni nomad, samo što to nije nitko znao. Kažeš, ako si do tri radio pretpostavljam negdje u kafiću ili na kompu, ili kod nekoga...
E: Pa da, ili u apartmanu ili u hotelskoj sobi ili u coworkingu, dakle uvijek se našlo neko mjesto gdje sam to mogao raditi. Naravno ne bi to sve bilo moguće bez podrške sponzora.
Kako je Emanuel došao do sponzora svojih radionica
V: To nas navodi na današnju temu: financiranje poslovnih edukacija putem sponzora. Reci nam malo, evo ti si poseban po tome: kako si došao do sponzora?
E: Moram prvo dati malo backgrounda.
Znači, ideja tih radionica bila je zapravo na neki način vraćanje zajednici. Ja sam sam sebi rekao, gledaj Emanuel, naučen si već volontirati, niz godina si već volontirao kroz organiziranje konferencija i radionica i predavanja i svih tih stvari. Hajde da vidimo da li mogu napraviti u Hrvatskoj mini radionice, da ne budu to one plaćene radionice koje sam inače prodavao kao cjelodnevne, da vidim da li mogu to nekako smanjiti i dati ljudima nešto, nekakav kvalitetan sadržaj.
I nikad nije cilj tih radionica bila prodaja mojih usluga. Često mi ljudi dođu i kažu, mi ćemo vas kontaktirati da nam date ponudu. Ja sam im tada rekao, gledajte, ja manje-više niti ne radim s hrvatskim klijentima, radim na većim projektima, vrlo vjerojatno ćete bolje proći ako kontaktirate nekog vašeg lokalnog freelancera, lokalnu agenciju i tako dalje. Tako da nikad nije bio cilj prodaja sebe.
S te strane ja sam sebi osigurao budžet za 12 gradova, rekao sam gradovima: to mogu o svom trošku napraviti, to nije problem. Javite mi se, osigurajte prostor, prostor mora biti besplatan da ga ne moram plaćati, morate osigurati računala, vodu, što god je potrebno, i to je to - javite mi se ako imate prostor, možemo krenuti s tim.
I počelo se jako puno gradova javljati, mislim da smo došli na nekih 15-16 gradova u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini koji se to htjeli organizirati.
I onda su mi se javili iz Plus Hostinga i rekli: ovo što ti radiš je super, željeli bismo ti pomoći.
Ja sam tada praktično iskoristio svoje znanje kroz organizaciju WordCampova, meetupova i ostalih konferencija, složio sam jedan sponzorski paket. Rekao sam sponzorima: mora nešto biti za vas, mora nešto biti i za posjetitelje tih radionica.
Složio sam to na način da sponzor djelomično pokriva troškove smještaja i puta. Ne pokriva moju satnicu, dakle ja i dalje besplatno odrađujem tu radionicu, ali nemam onih logističkih troškova, dakle mogu si priuštiti da odem avionom do Dubrovnika zato što mi sponzor pokriva taj trošak, a s druge strane to meni smanjuje opterećenje na moj svakodnevni posao. Nije isto ako se vozi autom do Dubrovnika i ako se ide avionom.
Tu je Plus Hosting odmah u startu uskočio, nakon toga se uključila Algebra. I zahvaljujući i jednima i drugima, uspjeli smo povećati broj gradova.
Algebra je jako puno pomogla oko same logistike, pronalaska prostora za radionice, nešto je bilo u njihovim prostorima, recimo u Splitu, Osijeku smo bili u Algebrinim prostorima, u Osijeku su jako lijepi prostori, kompletno novo renovirano, dakle vrhunska infrastruktura. A Plus Hosting je tu pomogao s hostingom web tranice, financijskim dijelom koji je pokrio velik dio troškova. Naravno Algebra je isto pomogla financijski.
Ono što su sponzori također morali osigurati bila je nekakva pogodnost za naše posjetitelje, znači za polaznike radionica. Plus Hosting je osigurao kompletno besplatan hosting u periodu od godinu dana za sve koje su bili na prvoj radionici, odnosno na onoj drugoj profesionalnoj radionici osiguravali su VPS server na period od godinu dana. Tu već govorim o ozbiljnim iznosima, dakle recimo da krećete kao freelancer raditi, i netko Vam da besplatni VPS na godinu dana u vrijednosti od npr. 1500 kuna - mislim da je to ipak jedna dobra stvar.
Algebra je davala popuste na svoje kompletne edukacije, tu je mislim bio web dizajn primaran, ali bilo je još nekoliko edukacija koje su polaznici mogli birati. Na taj način napravili smo neku sinergiju između radionice gdje ja polaznike naučim nešto novo, sponzora koji su pomogli financijski, logistički, i koji su na neki način još pomogli polaznicima radionice s prvim sljedećim korakom.
O nužnosti prethodne vidljivosti u zajednici i networkingu
V: Možeš li ispričati da li si recimo - spomenuo si dva sponzora - da li si ti sa njima već imao neke prethodne poslovne ili osobne odnose, tipa da li su te oni kontaktirali zato jer te znaju ili zato jer im je to cool ili što ti misliš, zašto su oni došli do tebe?
E: Vjerujem da je to zato zato što me poznaju.
Mislim, ako netko napravi radionicu i nitko nikad nije čuo za njega, teško je sponzoru uključiti se i reći: evo, dat ću ti tisuću, dvije, pet, deset, dvadeset tisuća kuna za nešto što ne znamo da li možeš napraviti.
Ono što je meni jako važno bilo je da napravimo tih 12 gradova, odnosno tih radionica od kojih smo mi došli na broj od 20 gradova, što je već sada duplo više, a mi još nismo gotovi. I što je najbolje, još uvijek imamo prostora da napravimo još nekoliko gradova.
Ono što mislim da je ključno je, da kad se tako s nečim krene, da moramo već biti na neki način prepoznati u zajednici. Ne nužno kod polaznika radionica, jer mnogi od njih nisu znali realno tko je Emanuel Blagonić, oni ni ne trebaju to znati. Ono što oni trebaju znati je da imam dovoljno iskustva da im pričam o temi o kojoj im želim pričati.
Ali, za privlačenje sponzora bojim se da je da ipak važno da imamo nekakav visibility u communityju. To može biti kroz različita predavanja, kroz svoje radionice koje ćete možda napraviti u lokalnoj knjižnici, ili na lokalnom sveučilištu, ili tako nešto.
Dakle, moramo imati napravljen neki prvi korak da bi sponzori mogli doći do vas.
Kod mene je to vjerojatno bilo nešto malo lakše, s obzirom da sam organizirao već nekoliko konferencija.
Recimo, s Algebrom smo imali odličan odnos jer su nam edukacijski partner na zadnja dva WordCampa u Hrvatskoj, na WordCampu u Splitu i WordCampu u Zagrebu.
Konkretno kod ovog zagrebačkog WordCampa, mislim da smo s u suradnji s Algebrom već tada organizirali 10-ak besplatnih cjelodnevnih radionica u njihovim prostorima u Zagrebu. I to je bilo odlično iskustvo za polaznike. Tako sam na neki način već imao nekakav kontakt prema Algebri.
Ali ono što je najvažnije je da kad pristupate sponzorima, da imate razrađenu priču oko toga što zapravo prodajete, što tražite od sponzora, što nudite sponzorima. Ako imate to na neki način posloženo i zaokruženo, onda smislim da je moguće dobiti podršku sponzora.
Kada pripremiti medijski kit za sponzore?
V: Znači samo ponovi, da li si ti unaprijed već imao nekakav paket ili media sponzorski kit kada ti je pristupio prvi sponzor, ili si im ga ponudio u trenutku kada su se oni javili tebi - što je bilo prvo?
E: Nisam imao nikakav medijski kit spreman na početku.
I evo, i ovim putem ako netko ima potrebu da dobije više informacija o tome što sam ponudio sponzorima, slobodno nek mi se javi. Poslat ću im jako detaljno razrađeno što sponzori dobivaju, što sponzori daju.
Dakle, kao što si rekla, ja sam krenuo s time da ću ja sam platiti sebi svoje troškove za 12 gradova. To je bio plan, sjest ću u svoj auto, odvest ću se negdje, prespavat ću negdje u nekom Airbnb-u ili kod nekog prijatelja. To sam napravio Osijeku - hvala Mia!
Tako da nisam ja planirao potrošiti nešto previše novca, recimo da mi je za 12 gradova trebalo možda desetak tisuća kuna.
Kad se javio prvi sponzor, to je bio Plus Hosting, onda sam počeo razmišljati, ok: što ja želim od tog sponzorstva? Ne toliko što ja želim osobno, dakle nije to bilo pitanje financijskog profita za mene, s obzirom da sam ja već budžetirao sebi svoje troškove, nego jednostavno pomoć da mogu puno jednostavnije organizirati.
Kao što sam rekao, avionska karta nije jeftina, a omogućuje mi da odem do Dubrovnika, teško da bih otišao do Dubrovnika inače.
Tako da u tom trenutku sam ja zapravo sjeo, razmislio, što ću ponuditi sponzorima, što ću tražiti od njih.
To je najčešće bilo na sastanku, znači nisam to nikad preko maila definirao. Otišao sam do ekipe u Plus Hostingu. Njima se još jednom zahvaljujem, zaista su bili od velike pomoći, bojim se da nisu oni uskočili u tom trenutku, da bi to izgledalo sve puno, puno slabije nego što je na kraju krajeva bilo. Pomoć od Plus Hostinga i ti paketi koje smo pripremili za sudionike radionica bila je vrhunska.
Tako da u tom trenutku sam ja napravio plan i odlučio što dalje.
Gdje ima jedan sponzor, ima i drugi
V: Da li je to bila situacija tipa: kada jedan sponzor uskoči prvi, da to nužno povlači za sobom da dođe i drugi? Ok, znaju te od prije zato jer si istaknut član WordPress zajednice u Hrvatskoj i šire, ali: da li drugi sponzori dolaze kad imaš prvog, i što misliš o tome?
E: Mislim da da, mislim da jednostavno kad netko prvi dođe, i to pogotovo ako je to neko poznato ime. A i koliko ja znam, Plus Hosting surađuje s Algebrom. To su dva poznata imena u Hrvatskoj, poznate firme, dakle puno je jednostavnije krenuti nakon toga.
Bilo je još nekakvih razgovora - ne bih sad spominjao firme jer se nije to dalje realiziralo - nije to problem, svatko nek nađe neki interes u svemu tome.
Što ponuditi sponzorima?
E: Ono što sam ja napravio, razmišljao sam, ok: to je nekakav paket koji tražim od sponzora, to je ono što sponzor u tom paketu može dobiti.
To je uključilo pingvine koji su bili tamo, na slajdovima sam ih spomenuo, oni su u svim materijalima, na webu su spomenuti.
Realno, nije možda svakom sponzoru taj visibility toliko važan, i ne za ovako nekako radionice gdje nemamo jako veliku publiku. Zato je dosta ciljana publika. To je jako važno, ciljana publika koja nakon toga možda počne koristiti usluge.
A isto tako mislim da jako važno kod sponzora da idu otvoreno, u smislu, da nek možda naprave nekad nešto ovakvo, i da ne očekuju automatski nešto zauzvrat. Jako je lijepo kad možeš tako nešto vratiti natrag zajednici od koje si dosta i primio. Pa sam to ja napravio, a to su u neku ruku napravili i sponzori Plus i Algebra.
Kako bi sponzori trebali pristupati edukatorima?
V: Za one koji slušaju i koji se možda nalaze s obje strane, znači sponzori koji bi možda tražili nekog edukatora, ili nekog influensera, je sad smo svi mi influenseri - što bi ti preporučio tvrtkama koje možda razmišljaju o sponzorstvu, kako da dođu do dobrih ljudi, kako da ih prepoznaju, jednostavno kako da realiziraju taj svoj naum?
E: Pa mislim, prvo i osnovno bitno je postaviti ciljeve. Što tvrtke žele sa sponzorstvom, dakle da li je to nešto gdje želite dati nešto novca i dobiti nešto zauzvrat, ili imate neke - ne bih to nazvao skrivene namjere.
Mislim da treba ići dosta otvorenog srca u sve to, jer to je poanta zajednice: dijeljenje, i način da zapravo svi mi koji smo članovi zajednice kroz to članstvo u zajednici, i dijeljenje ideja, i predavanja i radionice, i sve ostalo što radimo, napredujemo kao zajednica.
Tako da ako smo otvoreni prema tome, mislim da je jako važno i za tvrtke da budu prisutni na različitim događanjima, meetupovima, radionicama, konferencijama... Ima dosta toga što se događa u Hrvatskoj, sada zbog korone možda malo manje, ali do prije šest mjeseci bilo je jako, jako živo i bilo je jako puno različitih konferencija u Hrvatskoj. Od različitih konferencija koje su specifične, npr web dizajn, web development možda malo manje, imamo tu recimo WebCamp koji je jako važan, pa do Netokracijinih konferencija i radionica, pa Bug organizira svoje radionica, pa onda imamo različite radionice koje su specifične tematike, kao što je ono što sam baš zapratio. Ima i SEO-a, ima i e-Commercea, i jako puno stvari.
Dakle prvo moramo biti prisutni na tom mikro tržištu i tu možemo upoznati ljude koji bi nam mogli biti zanimljivi. Onda jednostavno, čak i ako nemate ideju kome pristupiti, možete jednostavno vidjeti tko bi vam se činio zanimljivim. Tada jednostavno možete doći i reći: imamo jednu ideju, da li bi nam htio pomoći to realizirati.
Mislim, imao sam i ja slučajeva gdje su nekakve firme znale doći do mene i reći: gle, nama treba netko tko bi u ime naše firme pričao o tome što radimo. I sad: to su isto nekakvi zanimljivi izazovi, ali svatko od nas ima naravno neke svoje svoje ciljeve, tako da se možda svi u tim mogućnostima ne vidimo. Ali zaista, ako imate dobru ideju, mislim da je u redu doći do nekog i predložiti dalje razvoj te ideje.
Sad, što je najbolje za tvrtke: teško mi je to reći, jer je to subjektivno, a i dosta individualno. Recimo da svatko najbolje zna za sebe, recimo da je to tvrtka koja se bavi recimo e-trgovinom, pa možda koristi WordPress Woocommerce, ili Magento - naravno da će oni biti prisutni na nekim e-commerce konferencijama.
Ako se bavite nečim drugim, bit ćete na drugom tipu konferencija, i tako dalje. Tu je taj networking jako važan da bi došli do nekih kontakata i kasnije do nekih novih mogućnosti.
Sponzorstvo + evangelizam: model koji ima šansu u Hrvatskoj?
V: Ovo mi je fora što si spomenuo, znači da je tvrtka prišla tebi i rekla: da li bi ti nastupao u naše ime? Mislim, u inozemstvu znamo da se takve stvari se događaju, ima stvarno ljudi koji su više neki glas drugih korporacija - ne toliko zbog toga jer su plaćeni, nego su evangelisti, za te korporacije oni su savršeni. Da li misliš da bi tako nešto moglo zaživjeti u Hrvatskoj? Da li bi toga moglo biti više?
E: Mislim da bi. Ja isto kad sam radio ove radionice, bilo mi jako važno da sponzori koji prate te radionice budu netko za koga mogu zaista reći da rade odličan posao, I to su i Plus Hosting i Algebra. S Algebrom sam surađivao jako dugo, Plus Hosting i njihove usluge sam koristio valjda od 2003. godine kad sam krenuo. Tako da imam iskustva.
I sad naravno, svi mi imamo neke svoje probleme, netko će reći: možda postoje bolji tečajevi nego što ih Algebra drži, netko će reći: Plus Hosting možda nije najbolji hosting u Hrvatskoj. To je sve subjektivna stvar. Ja sam bio zaista zadovoljan što su Plus Hosting i Algebra podržali radionice jer zaista, što se kaže, mogu staviti ruku u vatru da apsolutno nikad kada ih preporučim neću imati problema u smislu da će netko doći i reći: zašto si ih preporučio, nisam bio zadovoljan.
I to je ono što sam ja jako naglašavao na samim radionicama, pogotovo kad smo govorili o nekim stvarima vezano za hosting, puno sam puta rekao koliko je važna podrška kod hostinga. Na neki način, ono što ti kažeš, bio sam evangelist Plus Hostinga s kojima imam jako dobra dugogodišnja pozitivna iskustva. I onda sam na neki način to promovirao dalje.
Vjerujem da je to jako dobar pristup za firme da nađu ljude koji su korisnici njihovih usluga i na taj način šire dobar glas o sebi. Sad, da li će to biti radionica, predavanje ili nešto drugo, mislim da je manje važno, mislim da to dosta ovisi o ciljanoj publici i ciljevima koje firma želi ispuniti u bliskoj ili daljoj budućnosti.
O izazovima onlinea kao kanala za radionice i edukacije
V: Ovo što si rekao da zbog korone i zbog svega ostaloga, zapravo bez sponzora možda na kraju ne bi niti bilo toliko putovanja u sve te gradove. Uhvatimo se ove godine koja je bila onako - svakakva, i grozna, i dobra, i inspirativna, i poražavajuća za mnoge edukatore - mnogi su recimo morali svoje radionice, edukacije ili ukinuti ili možda odgoditi. Da li bi tako nešto bio dobar poslovni model za ovo novo normalno, sad kad nema više konferencija, to jest ne znamo što će biti na jesen. Da li bi se ovakav model možda mogao preseliti u nekakve virtualne sfere, koje si ti prošao sa svojim sponzorima u stvarnom svijetu?
E: Vjerujem da da, s time da preseliti tako nešto u virtualne sfere je nekako osobna odluka. Ja osobno nisam baš veliki fan držanja radionica online. Mislim da je to sve stvar kako se vi osjećate u nekom kontekstu toga da pričate u kameru i razgovarate s ljudima ovako.
Ono što je meni jako važno kod mojih radionica je fizički kontakt, ne u smislu da ću ja doći sad i nekoga dirati, nego imamo nekakvu mogućnost direktne komunikacije. Ja uvijek ljudima kažem direktno na radionici: slobodno me prekinite u svakom trenutku, dignite ruku, nemojte se bojati.
Ako je neka manja radionica, ja ću se sa svima njima prvo upoznati, pitat ću ih čime se bave, tako da mogu onda kompletnu radionicu prilagoditi tome.
Bojim se da kod onlinea možda to nije na taj način moguće napraviti. Ali vjerujem da zbog svih ovih trenutnih situacija, da je online vrlo vjerojatno budućnost.
Ja se u ovom trenutku, moram priznati, ne vidim u tome da držim radionicu online, čisto zbog toga što se ja ne osjećam možda previše komotno u toj ulozi. Puno više kao što sam rekao, volim tu neku komunikaciju i mogućnost da direktno s ljudima komuniciram i da vidim odmah kroz tu neku interakciju kako publika doživljava ono što im pričam i da na taj način možda malo prilagodim radionicu. To je ono što se bojim da ne mogu dobiti online.
Plus računam da se možda još nisam dovoljno educirao o tome da radim tako nešto online.
Recimo evo ti primjer, ja bih puno više volio da možda sjedimo negdje u nekom kafiću i pričamo o ovome uživo, nego da moramo ovako online to raditi. Puno toga se zapravo promijenilo otkada je korona došla, jer nam je svima u ovom novom normalnom puno normalnije sada nazvati nekoga i pričati preko video poziva nego što je to bilo prije.
V: Da, ovaj kanal ima svoj izazove. Evo ja ću ti reći što je meni najčudnije. Ovo je treća epizoda Eduze, i ti vjerojatno cijeli dan kao i ja visiš s klijentima na Skypeu i ne znam na kojim sve kanalima. Meni je najčudniji ovaj dio gdje dok druga osoba govori - ti moraš stati - da bi druga mogla pričati - znači ta nekakva normalna komunikacija gdje možemo se jedni drugima onako nadovezivati na razgovor. To mi je malo neobično i moram priznati da mi za to treba jako puno vježbe. Ali eto, morala sam se naučiti gestikulirati, govoriti s prstima umjesto s glasom i slično.
E: Za sada ti dobro ide.
V: Hvala ti, evo ja se trudim, ali kad završim ovaj razgovor, ja ću sa strane napisati onako tri stvari koje mogu poboljšati, ja sam ja sam takva.
Networking je najvažniji! I što još?
V: Što bi ti preporučio nekome tko nema tako značajan profil kao što ipak imaš ti, jer eto, ti si stvarno istaknuti član domaće development zajednice. Kako bi netko mogao ipak iskočiti i doći do sponzora? Što bi ti preporučio samom sebi mlađem deset godina, pa i ljudima koji slušaju?
E: Dobro, deset godina mlađi Emanuel je i dalje već tada krenuo raditi nekakva predavanja i radionice.
Ali recimo da ste tek završili fakultet. Ja računam da u onom trenutku kad ste već završili fakultet, da biste već trebali imati nekakva poznanstva. Čak i u tom slučaju vi iza sebe imate možda dvije, tri ili četiri godine odlazaka na nekakva lokalna događanja, sad ovisno o tome gdje živite.
Recimo da ste u Zagrebu, Splitu Osijeku, Rijeci - u naša četiri najveća grada. U Zagrebu se jako puno toga događa, u Osijeku imate Osijek Software City, u Splitu imate Tech City, u Rijeci imate čini mi se inkubator i Step Ri, dakle postoje mjesta gdje se možete već upoznavati sa drugim ljudima.
Networking je naj-naj-najvažniji. Mogu jednostavno naglasiti i kolika je ta moć networkinga: ako dođete i poslušate neko predavanje, nakon toga će se ljudi malo podružiti, na nekim meetupovima i događanjima imate možda zajednički odlazak do kafića ili negdje. To je zapravo najvažnije. Bez toga mislim da ne možete očekivati da će netko čuti za vas.
Druga stvar što možete raditi je iskoristi neke od medija. Blog recimo, pisanje svojih blog postova na neku temu koja je vama zanimljiva. Jako je važno da imamo temu koje nas na neki način - možda ne bih rekao da nas ispunjava - ali oko koje imamo onako leptiriće u stomaku. To je trenutno kod mene možda nekakva optimizacija, ili frontend, tako neke stvari.
U krajnjoj liniji, to su i ove radionice, zato sam krenuo s tim. Dakle moramo, to nešto u čemu se razlikujemo od ostalih i tu probati neku svoju možda nišu.
Bez ikakvog visibilityja u communityju mislim da je jako jako teško, ali nije nemoguće.
Mislim da jako važno da onaj vaš prvi pitch bude dobar. Znači da imate razrađeno što želite predavati, kome želite predavati, tko je ciljana publika, što tvrtka kao sponzor može dobiti i tako dalje. Što više detalja, nešto slično onome kad radimo CV, znači ako možete napraviti dobar CV, onda vrlo vjerojatno možete napraviti dobar pitch. Možda prvi sponzor neće odmah pristati, možda prvih dvadeset neće, ali treba biti uporan i onda se upornost isplati.
V: Znači, nema puno shortcuta na tom putu prema sponzorstvu, dakle ili networking preko kojeg dođeš do visibilityja, ili moraš biti dobar prodavač da prodaš to što prodaješ, ili moraš biti uporan.
E: Najbolje je biti sve troje.
V: Naravno, drugim riječima: profesionalac s 15-20 godina iskustva - ha ha baš dobro :)
E: Dobro, da: čini mi se nekada da je možda ljudima koji danas završavaju škole fakultete, da im je lakše, da im je sve puno dostupnije. Imaju jako puno resursa koje mi nismo imali. Mislim znaš, sjećaš se i sama jer smo nekako u isto vrijeme krenuli: morali smo se učiti u hodu i cijela ta nekako naša hrvatska web zajednica je nastajala u hodu, nije to sad sve preko noći se dogodilo. Trajalo je 3, 5, 10 godina.
Danas je puno jednostavnije i baš zbog toga mislim da je taj networking jako važan. Računaj da mi nekad nismo ni imali mogućnost networkinga. Znači, mi smo se znali tako u nekim nickovima na forumima, ili tako nešto, nismo imali tu mogućnost koju imaju klinci danas. Tako da u jednu ruku im je lakše, a u drugu ruku možda će imati jako puno konkurencije koja bi radila istu stvar. Znači možda smo nekad imali jednog klinca koji će raditi radionice, danas ih ima deset.
Znači, opet je 10 puta teže biti viđen. Zato kažem: jako je važno da radimo ono za što zapravo imamo neki passion prema tome. Jer u tom slučaju možemo dati najbolje od sebe.
V: Kako networkati u doba korone?
E: Dobro pitanje, i ne znam da li imam odgovor na to pitanje. Mislim da je razlog tome što ja vjerojatno nisam dobra publika da pitaš. Ja dosta zazirem od online konferencija i online događanja baš zbog toga što mi fali to da razgovaram uživo s ljudima. Tako da ja nisam najbolja osoba za odgovoriti na to pitanje.
Kako networkati Višnja u doba korone, reci ti meni?
V: Pa evo, ono što ja imam je Linkedin, mogu ti reći. Ja onako, ja sam dosta online tip, više mi odgovara ovaj virtualni svijet zbog nekih stvari, tako da dosta dobre rezultate imam i tamo. Upoznala sam neke nove ljude. Nevjerojatno, baš je ova korona istitrala na površinu neke stvari koje prije nisam pokušavala, ali tek sad su jedine moguće. Pa onda možda se svi nekako više trudimo na tom polju.
V: Online konferencije ni mene baš nešto ne zanimaju, ne znam, možda mora proći malo vremena da se u to svi skupa ufuramo. Ali, nekakvi privatni meetupovi na neku temu, više kao onako kružok ljudi, gdje se ne moraju čak svi nužno ni poznavati, ali postoji neka tema oko koje se okupi pet do sedam ljudi... Mogu ti reći da je to bio dosta uspješan format. Tu mora biti nekakav moderator - neformalno neka bude - ali osoba koja to sve drži, da to ima glavu i rep, da drži glavnu riječ, evo bilo mi je dobro. Upoznala sam i tako neke nove ljude, totalno neočekivano. Tako da, ako te netko pozove u neki privatni chat - ja bih iskoristila tu priliku.
E: Dobra ideja.
Dobra organizacija je ključna
V: Emanuele, sad smo već pri kraju. Da li ima nešto što možda nismo dotakli, da misliš da je važno spomenuti na temu sponzorstva i općenito ovih putujućih edukacija?
E: Pa mislim da je zapravo najvažnija organizacija.
Primjer: možda je to dosta privatna stvar, ali ja sam sve svoje radionice organizirao tako da budem čim više sa svojim sinom. Luka živi sa svojom majkom i mi se vidimo svaku srijedu poslijepodne i svaki drugi vikend. Tako da sam ja praktički na radionice uvijek kretao ili u srijedu navečer, ili četvrtak ujutro, i to prije vikenda nego što je Luka bio sa mnom.
Tako da je ta organizacija jako važna. Kad sam logistički razmišljao kako da to sve posložim, morao sam sve to napraviti tako da čim manje pati moj poslovni dio. Dok sam bio na radionici, nije se smjelo dogoditi da ja nemam vremena da budem na sprint planningu ili na Monday standupu. To je bio prioritet. I onda samo ovisno o tome grupirao neke gradove.
Jako je važno i da imamo dobru komunikaciju sa sponzorima, da jednostavno komunicirate koji su ciljevi, koja su očekivanja. Tu se može stvoriti najveći problem, ako se ti neki ciljevi ne ispune.
Da li smo mogli bolje raditi radionice? Vrlo vjerojatno jesmo. I sama si rekla da ćeš imati tri stvari koje ćeš iz ove epizode naučiti, i zapisati sa strane. Tako vrlo vjerojatno bih i ja nakon svake radionice mogao neke stvari poboljšati. Koliko god sam mogao sam poboljšavao.
Mislim da je možda najvažnija stvar promocija radionice. Ono što sam shvatio je, kada smo recimo bili u Rijeci, nije bilo ljudi koliko smo očekivali - bilo je 20, 25 ljudi na radionici, to je solidan broj. Mislim, ja mogu raditi radionicu i za jednu osobu i za 5, 50.
Recimo kad sam jednom radio jednu sličnu radionicu, mislim da je bilo 120 studenata koji su slušali. To je i dalje na neki način bilo interaktivno, ali teško je raditi interakciju sa 120 ljudi, dakle puno je bolje kad je manji manji broj ljudi. Taj dio bih vrlo vjerojatno poboljšao.
Promotivni dio: možda je jako važno naglasiti da su mi nekad dosta kasno mogli promovirati te radionice. S prostorima je nekad riskantno dogovoriti nešto dva mjeseca unaprijed, jer ja ne znam kako ću biti s poslom, ne znam da li će se nešto promijeniti sa mnom i sa Lukom, pa ću možda taj vikend biti s njim ili nešto - to mi je dosta bilo nezgodno.
Kako sam si na kraju bio isplanirao, tako sam maksimalno iskoristio vrijeme. Išao sam toliko daleko da sam imao u kalendaru evente kada trebam ići na avion, kada trebam završiti s radionicom, koliko imam vremena za prošetati se do autobusnog kolodvora, ali moram nekad uzeti taksi ili ne... Dakle, sve je bilo organizirano do najsitnijih detalja, tako da zbog svega toga zapravo klijenti nisu osjetili nikakav problem, nisu osjetili da ja radim išta sporije.
Naravno to ne bi bilo moguće da ja nemam dovoljno iskustva i opremu koja mi omogućuje da radim od bilo gdje. Ali malo po malo, mislim da je to sve moguće organizirati bilo kome.
Ako netko ima nema pitanja, slobodno nek mi se javi, znaš i sama da uvijek rado dijelim sve što naučim, bilo pozitivno bilo negativno, tako da ću rado to podijeliti.
V: Koliko je procjena tvoja da je ljudi prošlo kroz sve ove edukacije koje si održao?
E: U pravilu je prosjek bio negdje između 5 i 10 ljudi u radionici, recimo da smo negde na 7-8 po radionici, računam da je bilo 25 radionica.
Znači, recimo dvjestotinjak polaznika ukupno smo imali.
Od tih 200-njak polaznika nekih 15% je ispunilo anketu i zatražilo popuste naših partnera. Ostavili su neke komentare i ono što me jako veseli je da su komentari bili jako jako pozitivni. Svidjela im se interakcija koju smo imali za vrijeme radionice.
Mnogo njih je poslije mi pisalo da su naučili neke stvari koje nisu znali. To je jako važno.
Neki od njih su pisali da su odlučili promijeniti karijeru, što mi je još draže, jer pogotovo na ovoj drugoj radionici čuješ: Ok, a kako da ja krenem sada biti web dizajner pa se početi time baviti, što je dosta teško. Ja kad pričam, ja sam jako otvoren o svojim satnicama, o svojim cijenama i o tome kako radim ponudu. Onda ljudi pomisle: 'a ne mogu ja doći do toga' - da, ne možeš doći do toga od danas do sutra, ali možeš krenuti od negdje. Postoje neki prvi koraci koje možeš napraviti.
Jedna od stvari koja je pozitivna kod toga jest što je sve online, da možeš raditi iz Hrvatske sa bilo kime, bilo gdje u svijetu, ako se možeš dovoljno prilagoditi.
Dakle puno puno je jednostavnije nego što je možda bilo prije 10, 15 20 godina.
V: Sva sreća za to, jer eto, da nije tako, možda ovo sve skupa ne bi bilo moguće. I sviđa mi se ovo što si rekao, dakle čovjek je odlučio promijeniti karijeru. Biti povezan i kao sponzor, i ti kao edukator, s jednim takvim iskustvom, mislim da je to jako kvalitetno. Eto hvala što si to napravio, i vjerujem da si to već dobio od svih 200 ljudi koji su došli na tvoje edukacije.
Kontaktirajte Emanuela
V: za kraj, reci gdje te se može naći na internetu i kako ljudi mogu komunicirati s tobom.
To je isto dobro pitanje. Iskreno da ti kažem - ne znam.
- emanuelblagonic.com - tu su moji kontakti.
- znanjezabuducnost.com - tu je link preko kojeg možete poslati mail vezano za konkretne radionice.
- Emanuel na Twitteru - moj engleski account, tko treba, tu može poslati poruku.
- Emanuel na Linkedinu - Linkedinu ne čitam previše jer jednostavno nemam vremena.
- Emanuel na Facebooku - Na Facebooku sam isto nešto malo.
Imam nekakav overload informacija na internetu, tako da ću vjerojatno probati smanjiti to sve.
V: Konsolidirati svoje digitalno prisustvo :) Stavit ćemo linkove dolje u opisu ovog videa. Hvala ti puno na tvom vremenu, ovo je bilo jako zanimljivo i nadam se, možda se vidimo još u jednoj Eduza Show epizodi u budućnosti. Ovo je bilo super.
E: Hvala tebi, Višnja, i nadam se da se vidimo, ali ne samo online, nadam se da ćemo se vidjeti nekad i na kavi.